Page 6 - KK Broj 160
P. 6

6 1. kolovoza 2026.                              intervju tjedna                                                             Kajkavske kronike - broj 160

»  “umirem i vraćam se ko feniks”: zabočanka josipa topolovec (30) svoju je životnu borbu pretvorila u

priču koja bi mogla pomoći drugima

“Knjiga je moj vrisak! Želim je
jednog dana pročitati bez suza,
tada ću znati da sam krenula dalje”

Nikola Turin                                     Za nju ovo nije samo osobna ispovijest, nego pokušaj da se glasno
                                                 progovori o problemima o kojima mnogi šute... Iza nje nije stajala
info@kajkavskekronike.hr                         želja za književnim radom, nego potreba da iz sebe izbaci sve ono
                                                 što je godinama nosila
U današnje moderno doba ljudi či-
            taju više no ikada u povijesti, ali                                Iza nje nije stajala želja za književnim ra-      - Dok sam bila mala, u školi sam bila druga-
            nikada manje knjiga. Odlučiti na-                              dom, nego potreba da iz sebe izbaci sve ono       čija. Nisu me zanimali ni učenje, ni pisanje, ni
            pisati knjigu u ovo vrijeme je sto-                            što je godinama nosila.                           čitanje. Vidjeli su da ne pratim program i po-
ga čin vrijedan poštovanja. Uz to, dok ćete                                                                                  slali su me na obradu u Krapinske Toplice, gdje
čitati ovaj intervju i upoznati autoricu Jo-                                   - Moje ime je Josipa Topolovec, imam 30       mi je utvrđena disleksija - prisjeća se Josipa.
sipu Topolovec (rođenu Deak), sigurni smo                                  godina, rođena sam 30. prosinca 1995. godine.
da ćete i sami odati poštovanje ovoj maj-                                  Završila sam modni dizajn u Školi za umjet-           Upravo zato joj je danas posebno zanimlji-
ci, žrtvi obiteljskog nasilja, borkinji koja je                            nost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku. Ni-      vo što ju je život odveo u potpuno suprotnom
svoj život stavila na papir.                                               kada nisam mislila da ću pisati knjigu - go-      smjeru – postala je autorica knjige.
                                                                           vori Josipa.
    Njezin prvijenac, “Umirem i vraćam se ko                                                                                     - To je možda najveća ironija svega. Net-
feniks“, za nju nije samo osobna ispovijest,                                   Još kao dijete nije pokazivala interes za     ko tko nije volio pisati danas je napisao knji-
nego pokušaj da se glasno progovori o pro-                                 čitanje i pisanje.                                gu. Ali shvatila sam da nije bitno jesi li za-
blemima o kojima mnogi šute.                                                                                                 vršio tečaj za kreativno pisanje. Bitna je
                                                 “ 	Razgovarala sam s drugim                                                 upornost i ono što želiš reći - naglašava.
    Promocija knjige održat će se 19. rujna u                  ženama koje su prošle nasilje.
18 sati u prostorijama Regeneratora u Zabo-                    Vidjela sam koliko ih ima koje                                “papir me nije osuđivao”
ku, gdje smo i mi imali prilike popričati s au-                šute, koje ništa ne govore i
toricom iz Pavlovca Zabočkog.                                  zatvaraju se u sebe. Tada sam                                 Ideja za knjigu nastala je nakon dugog razdo-
                                                               odlučila početi pisati”                                       blja borbe i traženja pomoći.
kao dijete nije voljela pisati
                                                                                                                                 Josipa kaže kako je godinama pokušava-
Kako se može iz uvoda iščitati, njezin ži-                                                                                   la pronaći rješenje kroz razgovore, instituci-
votni put prema pisanju nije bio nima-                                                                                       je i stručnu pomoć.
lo uobičajen. Sama priznaje kako nikada
nije zamišljala da će jednoga dana napi-                                                                                         - Kucala sam stalno na vrata. Obraćala
sati knjigu.                                                                                                                 sam se socijalnoj službi, prijavljivala proble-
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11